Ostavinski postupak

U članku dajem osvrt na ostavinski postupak i što konkretno predstavlja podjela imovine u ostavinskom postupku.

Ostavinski postupak
Ostavinski postupak definiran je Zakonom o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 127/13, 33/15, 14/19). Ostavinski postupak je izvanparnični postupak i redoviti sudski postupak koji se provodi nakon smrti ostavitelja.
Pokreće se nakon što sud primi smrtovnicu ostavitelja, izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu. U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.
Ostavinski se postupak u prvom stupnju provodi pred općinskim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda. U općinskom sudu ostavinski postupak provodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik, a sud će javnom bilježniku povjeriti provođenje ostavinskog postupka i dostaviti mu smrtovnicu.
Kada javni bilježnik provodi radnje u ostavinskom postupku kao povjerenik suda ovlašten je, kao i sudac i sudski savjetnik općinskog suda, poduzimati sve radnje u postupku i donositi sve odluke osim odluka za koje je ovim Zakonom o nasljeđivanju drukčije propisano.

Podjela imovine nakon ostavinske – Predmet ostavinske rasprave
Na ročištu za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pitanja važna za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a naročito glede prava na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela i prava na zapise.
U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.
Sud o pravima odlučuje, u pravilu, pošto je zainteresiranim osobama omogućio da daju potrebne izjave. Tijekom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez nazočnosti drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama omogući da se očituju o izjavama drugih zainteresiranih osoba.
O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, sud će odlučivati prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir njihove pisane izjave koje stignu do donošenja odluke.
Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaže pravo na nasljedstvo jedini ili najbliži ostaviteljev srodnik, može saslušati i osobe za koje smatra da bi mogle imati jednako ili jače nasljedno pravo.
Stranke u ostavinskom postupku
Člankom 179. Zakona o nasljeđivanju (NN 33/15) propisano je da se strankom u smislu navedenog Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. Tko se može smatrati nasljednikom već je ranije u članku objašnjeno, a sada se postavlja pitanje tko je zapisovnik, odnosno koje su to druge osobe koje ostvaruju prava iz ostavine.
Zakonom o nasljeđivanju je propisano da oporučitelj može oporukom ostaviti jedan ili više zapisa (legata), ovlašćujući njima neku osobu (zapisovnika, legatara) da od nasljednika ili druge osobe u čiju je korist oporučno raspolagao zahtijeva neko davanje, činjenje, trpljenje ili propuštanje njemu ili nekoj drugoj osobi. Primjerice, oporučitelj može oporukom odrediti da se neka stvar ili pravo ili dio ostavine ili cijela ostavina upotrijebi za postignuće neke dopuštene svrhe kao što je osnivanje zaklade.
Iako je naizgled nesporno tko je stranka u ostavinskom postupku, sudska je praksa iznjedrila niz različitih odluka budući da je čitav niz pitanja stavljen pred njih na rješavanje, a s obzirom da zakonske odredbe nisu uopće regulirale određena područja ili pak su to činila na kontradiktoran način.
Pripremne radnje u ostavinskom postupku
Prva radnja kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, jest radnja matičara nadležnog za upis činjenice smrti u maticu umrlih. On će sastavit smrtovnicu i dostaviti je sudu, ili je predati osobi na čiji ju je zahtjev sastavio.
Smrtovnica se sastavlja na temelju podataka iz matice umrlih, podataka dobivenih od srodnika umrlog, od osoba s kojima je umrli živio te od drugih osoba koje ih mogu pružiti, pa se nerijetko događa da je ostavinskom sudu predana nepotpuna smrtovnica ili samo izvadak iz matice umrlih, zbog čega će onda sud na zapisnik u ostavinskoj raspravi utvrditi sve podatke koje treba sadržavati smrtovnica.
Važno je napomenuti da smrtovnica ima dokaznu snagu javne isprave samo glede podataka koji su preuzeti iz matice umrlih, a sadržaj smrtovnice detaljno je utvrđen u članku 193. Zakona o nasljeđivanju.
Prije održavanja ostavinske rasprave, u određenim je slučajevima potrebno napraviti popis ostaviteljeve imovine, predati na čuvanje ostavinu, postaviti privremenog skrbnika ostavine, proglasiti oporuku, a koja se od navedenih radnji mora poduzeti ovisi o nizu okolnosti.
Podjela imovine nakon ostavinske – Popis ostaviteljeve imovine
Podjela imovine nakon ostavinske odnosno popis ostaviteljeve imovine, obavit će se po odluci ostavinskog suda ili pak na zahtjev ostaviteljevih nasljednika, zapisovnika ili vjerovnika.
Sud donosi takvu odluku osobito kad se ne zna postoje li nasljednici ili gdje borave, kad su nasljednici osobe koje zbog malodobnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti ne mogu same voditi brigu o svojim pravima i interesima, ili u drugim opravdanim slučajevima.
U određenim specifičnim slučajevima, ako to zahtijevaju posebne okolnosti u kojima je ostavitelj umro, a osobito ako prijeti opasnost da bi dio ostavine mogao biti otuđen ili izgubljen, policijski službenici koji u tim okolnostima ureduju, prigodom svog uredovanja, ako je to moguće, popisat će ostaviteljeve stvari, po potrebi zapečatiti prostorije u kojima se stvari nalaze i popis dostaviti matičaru nadležnom za upis činjenice smrti.
Popisom moraju biti obuhvaćene sve nepokretne i pokretne stvari koje su bile u ostaviteljevu neposrednom posjedu u času njegove smrti. Također, predmetni popis će obuhvatiti i drugo što je pripadalo ostavitelju, a nalazi se kod druge osobe, uz naznaku kod koga se nalazi i na kojem temelju, kao i ono što je ostavitelj posjedovao, a za što se tvrdi da nije njegovo vlasništvo.
Osim toga, vrlo je važno zabilježiti ostaviteljeve tražbine, ali i dugove, te posebno neplaćene poreze, doprinose i druga javna davanja.
Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini, ili pojedinačno. Nekretnine se popisuju pojedinačno s naznakom mjesta gdje se nalaze, kulture zemljišta, te zemljišnoknjižnih podataka ako su poznati.
Važno je također znati tko vrši navedeni popis, a to je sudski službenik, javni bilježnik kojeg odredi sudac ili sudski savjetnik koji vodi sudski postupak. Uvijek moraju biti nazočne dvije punoljetne osobe, a kada je to potrebno, i uz sudjelovanje vještaka, s napomenom da prisutna može biti i svaka zainteresirana osoba.

Obratite se s povjerenjem.